Iskoristi poštenje. Probudi se. Sanjaš......

"Volim ljude koji me mogu nasmijati čak i onda kada se ne želim smijati."


17.11.2013.

........

Potpuna zbrka misli u mojoj glavi. Imam osjećaj da bi mi trebao čitav život da samo razmišljam o njemu, a možda ni to ne bi bilo dovoljno. Nikada ranije nisam osjećala ovoliku toplinu, ovoliku ispunjenost ljubavlju. Za sve je kriv ON. Za sve je kriva njegova jednostavnost, spontanost, nježnost. Za sve je kriv par najbistrijih plavih očiju. Za sve je kriv jedan neodoljivi osmijeh.

I onda, među svom tom gomilom pitanja javi se srce i izrazi svoju želju, želju da ON bude moj JEDINI, želju da budem njegova JEDINA. Tako pada odluka da bar jednom ne budem na strani razuma, jer ljubav taj pojam nikada nije poznavala. Prepuštam se mašti i nadam se da će se ona jednog dana pretvoriti u najljepše uspomene. Hoće, vjerujem.

Samo ON ima mogućnost da najružniji dan pretvori u najljepši. Samo ON uspije da me nasmije onda kada sam tužna, onda kada mislim da ću noć provesti dopuštajući suzama da padaju na jastuk. Samo ON može da me usreći svojom pojavom. Samo ON može biti osoba na koju pomislim svaki put prije spavanja i svaki put nakon buđenja. Samo ON.

Ako je on razlog moje sreće, onda ću ja biti najsretnija kada utonem razlogu u zagrljaj. Ako su njegove riječi istina, onda ja ne želim da on prestane pričati, pa makar i na trenutak. Ako je njegov osmijeh moj lijek, onda bih voljela da se on uvijek smije. Ako je njegova suza biser, onda takve bisere ne želim ni pogledati. A ako je ljubav ono što on želi, onda ću mu je ja bez razmišljanja pružiti.

Tako shvatim da moj život ima jedan najvažniji cilj, onaj da ove riječi posvećene njemu čitam u najsigurnijoj luci, njegovom zagrljaju.